Categories
Uspjeh i sreća

A Matter of Trust

If a leader does not TRUST her people, you cannot build a deep, meaningful relationship.

Without a deep, meaningful relationship you cannot have a healthy conflict.

Without a healthy conflict you will always feel unheard, discouraged, unliked, frustrated, resentful, detached.

If you feel any of these negative emotions, you will never be able to increase your performance, feel the bigger purpose in your work and be happy.

If you are not happy at work, it will have a spill-out effect on all areas of your life.

Will you trust your kids then?  

Trust does not generate by itself.

It must be earned.

In relationships the exchange currency for TRUST is VULNERABILITY.

Be an example. Invite people to trust you by showing your own vulnerability. Don’t confuse it with being weak. Vulnerability is anything but weakness. It is authenticity. The readiness to live with your own imperfections, carry them lovingly around and expose them to the others. This is an invitation for the people around you to do the same.

The shift will happen slowly. Start with small steps. Create a “sub-culture” with the people around you, your colleagues, team or members of your family. Take a chance. 

People watch you what you DO, not what you say. Be a model. It is contagious. It will help yourself and others to grow.

* Thank you Shirzad Chamine and Positiveintelligence.com

Categories
Uspjeh i sreća

Bit ću sretna kad…

  • prođe ova kriza,
  • dobijem ovaj posao,
  • samo kupim stan,
  • on završi fakultet,
  • kupim auto,
  • odem na godišnji i odmorim se,
  • samo kad opet sve bude u redu,
  • ………

Rečenica je poznata. Lista neiscrpna. Slobodno ju završite. Stavite na papir. Pa ju pogledajte.

Koliko smo nesretni? I što od toga ovisi isključivo o nama?

Sabotira li nas naš vlastiti mozak? više

 Umom nam svakodnevno upravlja stres, ljutnja, krivnja, strah, ogorčenje, nemoć. Negativne emocije.

Stalno sudimo o sebi i drugima. I o situacijama i događajima. Čak i prije nego što se dogode.

Ambiciozno se želimo dokazati. Tek tada mislimo da smo vrijedni. Samoprihvaćanje stalno ovisi o sljedećem uspjehu.

Vjerujemo u racionalno razmišljanje. Jer to je po nama jedina garancija uspjeha. Inzistiramo na isključivo racionalnom procesuiranju svega, uključujući i odnose.

Stalno smo zabrinuti o tome što će se dogoditi. Jer vjerujemo da se time možemo pripremiti ili čak izbjeći neugodno. Često mislimo na ono što se sve loše može dogoditi i poći po zlu.

Udovoljavamo drugima. Time zaslužujemo ljubav i poštovanje. Motivacija nam je svidjeti se drugima, zaraditi njihovu naklonost i ljubav.

Nemirni smo, nestrpljivi i stalno nam je potrebna neka nova akcija. Da ne bi ostali sami sa sobom i svojim emocijama. Ispod površine krije se nervoza, strah i bijeg od sadašnjosti. Nemirni ne može uživati u sadašnjem trenutku jer se teško nosi s neugodom.

Ljuti smo i ogorčeni, negativni i nesretni jer smo žrtva drugih ljudi i okolnosti. Pretplaćeni na nevolje prepuštamo se negativnim mislima.

Moramo stalno kontrolirati situaciju. I druge. To nam daje moć.  Služimo se tehnikama zastrašivanja kada nas drugi ne slušaju. Nestrpljivi smo s rješenjima i emocijama drugih. A toga uopće nismo svjesni.

Izbjegavamo konflikte. Kažemo „da“ i kada to ne mislimo. Stavljamo probleme pod tepih i mislimo da će tako nestati. Izbjegavamo neugodno, volimo svoju udobnost i rutinu, no, ostajemo nezadovoljni i ogorčeni.

Perfekcionisti smo, jake samokontrole, napeti i čvrstih uvjerenja. Nikad nam ništa nije dovoljno dobro. Točni smo i metodični. Kritični prema sebi i drugima.

Ove negativne misli naši su Saboteri. Oni počinju vladati našim mislima i motiviraju nas na djelovanje.

Naš mozak čini sve kako bi mi preživjeli. Razvijamo razmišljanja, i ponašanja i navike koja služe ostvarivanju naših ciljeva.

Ali koliko nam za sreću i blagostanje pomaže perfekcionizam, ambiciozna potreba za dokazivanjem i napretkom, racionalno razmišljanje, stalna zabrinutost o tome što će se dogoditi, ili pak stalno udovoljavanje drugima, nemir, nestrpljivost i stalna potreba za novom akcijom, ljutnja ili osjećaj žrtve?  

Prepoznati vlastite Sabotere i svjesno ih oslabiti prvi je korak prema uspjehu.

Drugi je doći do točke gdje će nam umom,  umjesto negativnih emocija upravljati pozitivni mozak: suosjećanje, empatija, opraštanje, radoznalost, divljenje, čuđenje, veselje, kreativnost.

Dobra je vijest da se pozitivni mozak vježba poput mišića tijela.

U cilju kontrole vlastitoga uma kako bi nam bolje služio, a manje nas sabotirao. Jer promjene u mozgu dovode do promjene u ponašanju. Tako se stvaraju nove navike mozga.  

I sreća.

Categories
Uspjeh i sreća

Coaching nove generacije – više od vrijednosti za pojedinca

Pričajte mi o sebi.

Što vam je zaista važno u životu?

Kome i kako služi vaš posao?

Da su vaše kolege s posla tu, što bi rekli?

Što bi rekli svi direktno ili indirektno uključeni ljudi da je naš zajednički zadatak koji trebamo odraditi na ovom coachingu?

U budućnosti, za pet godina, što biste promijenili, gdje želite ostaviti trag? Kako bi izgledao uspjeh?

U budućnosti, što biste mogli zažaliti da niste odradili danas u našem zajedničkom coachingu?

Kada bi svi na koje utječe ovaj coaching bili u sobi, što bi oni cijenili u našem zajedničkom radu i koji bi nam izazov oni postavili?

Žena, oko 50, iskusna voditeljica petnaestak uspješnih projekata globalnih kompanija, dolazi na coaching i kaže da nešto nedostaje. Karijera joj je uspješna, no, problem vidi u visokom menadžmentu koji donosi odluke, dok ljudi iz tima, koji su bliži projektu, nemaju priliku i vremena svojim idejama i rješenjima utjecati na projekt, pa je doprinos tima sveden na minimum. To ju frustrira. S prethodnim iskustvom u socijalnom radu, zahvaljujući svojoj iskrenoj brizi i potrebi da pomaže ljudima, ali i s prirodom osobe koja je odgojena u internacionalnom okruženju vojno aktivne obitelji, tijekom coachinga uviđa da je pravi problem vođa u njoj, problem fixer pa i control freak koji misli da delegira, a u stvari strukturira i upravlja. Želi promijeniti postojeće stanje, želi dodanu vrijednost, želi stvoriti promjenu u vođenju projekata, a ne samo rješavati probleme. Kako orkestrirati projekt i ljude u njemu, njezino je pitanje. Kako pomiriti dva aspekta istog problema: spriječiti dominaciju senior menadžmenta i aktivirati doprinos drugih osoba na projektu? Kako delegirati, a ne dominirati, upravljati, a ne kontrolirati? Kako stvoriti partnerstvo umjesto upravljanja? Kako promijeniti dinamiku projektnog tima? Kako da se u njoj pomire socijalni radnik i menadžer? Da budu partneri.

Coaching je skup specifičnih metoda usmjerenih na razvoj pojedinaca i timova. U privremenom profesionalnom odnosu coach klijentu pomaže u postizanju izvrsnih rezultata u njegovoj karijeri, organizaciji i životu. U procesu coachinga klijent produbljuje vlastito učenje, kreira vlastite rezultate i unaprjeđuje kvalitetu svoga života.

Potreba za coachingom neprestano raste. To je jedna od najbrže globalno rastućih profesija, a dok su mnogi lideri u prošlosti tajili da imaju coacha, danas to postaje čak znak prestiža.

Ni ljudi, ni organizacije, ni komunikacija, ni društvo, nisu isti kao prije trideset godina. Nije niti coaching.

Što se mijenja u coachingu budućnosti?

Coaching prestaje biti razvojna disciplina jednog pojedinca ili organizacije.

Coach je klijentu partner. Oni zajednički sudjeluju u coachingu, a njihov odnos je u službi drugih koji su uključeni u promjenu  – kolege i prijatelji, klijenti i budući klijenti, obitelj, organizacija, struka, sektor, drugi sektori, svjetski poredak, ekologija.

Coachingu više nije cilj samo osobni razvoj klijenta. Coach i klijent kada stupaju u odnos odgovaraju za posljedice za sve uključene u sustav. Dapače, u sobu direktno uvode glas dionika.

Stoga, u razgovoru s osobom iz gornjeg primjera coach postavlja pitanja poput:

Pričajte mi o sebi.

Što vam je zaista važno u životu?

Kome i kako služi vaš posao?

Da su vaše kolege s posla tu, što bi rekli?

Što bi rekli svi direktno ili indirektno uključeni ljudi da je naš zajednički zadatak koji trebamo odraditi na ovom coachingu?

U budućnosti, za pet godina, što biste promijenili, gdje želite ostaviti trag? Kako bi izgledao uspjeh?

U budućnosti, što biste mogli zažaliti da niste odradili danas u našem zajedničkom coachingu?

Kada bi svi na koje utječe ovaj coaching bili u sobi, što bi oni cijenili u našem zajedničkom radu i koji bi nam izazov oni postavili?

Kroz coaching pojedinca sklapamo ugovor s čitavim sustavom različitih dionika i slušamo povratnu informaciju na naše coaching partnerstvo od tog šireg sustava. To je sistemski coaching.

Coachevi budućnosti ne vježbaju empatiju i suosjećanje samo prema klijentu i njegovoj priči, već baš za svakoga i svaki sistem koji se spominje u njihovoj priči.

Coaching budućnosti u obzir uzima i način kako dolazi do promjene. Klijentov „aha“ efekt i obećanje na akciju više nisu dovoljni. Ako bi akcija izostala, obično bi se reklo da klijent da nije bio dovoljno motiviran.

Sistemski coaching za budućnost traži otjelovljenje – somatske promjene koje konceptualno pretvaraju u akciju (embodiment coaching). Izrazitu pozornost pridaje jeziku koji se koristi, humoru i tijelu.

Reci sada što ćeš reći visokom menadžmentu na sastanku. Tako nastaje pomak – osobni i sistemski pomak. Slušaj tijelo, osjeti ritam, pomak u klijentu.

U svojih tridesetak godina coaching je učinio puno – postao je najpopularnija disciplina u razvoju lidera, dobio je izvrsne ocjene od onih koji su ga koristili, kažu da su samopouzdaniji, bolje emocionalne inteligencije i vještina u upravljanju odnosima, vode organizacije i upravljaju kao coachevi. Coachevi imaju superviziju, a raste potreba za timskim coachingom. U nekim zajednicama, čak i na nacionalnoj razini, prepoznata je njegova vrijednost i prestaje biti dostupan samo šačici privilegiranih.

Coaching se mijenja. Coach i klijent su partneri. Njihovo partnerstvo zajednički služi potrebama cjelokupne organizacije, svih njezinih dionika i šire zajednice. Cilj coachinga nije samo osobni razvoj nego dodana vrijednost za sve. „Što ga je učinilo uspješnim u zadnjih trideset godina, nije ono što je potrebno za trideset godina koje dolaze“*.


* Peter Hawkins: Systemic Coaching: Delivering value beyond the individual, WBECS Full Summit 2018,  16. svibnja 2019.