Pričajte mi o sebi.
Što vam je zaista važno u životu?
Kome i kako služi vaš posao?
Da su vaše kolege s posla tu, što bi rekli?
Što bi rekli svi direktno ili indirektno uključeni ljudi da je naš zajednički zadatak koji trebamo odraditi na ovom coachingu?
U budućnosti, za pet godina, što biste promijenili, gdje želite ostaviti trag? Kako bi izgledao uspjeh?
U budućnosti, što biste mogli zažaliti da niste odradili danas u našem zajedničkom coachingu?
Kada bi svi na koje utječe ovaj coaching bili u sobi, što bi oni cijenili u našem zajedničkom radu i koji bi nam izazov oni postavili?
Žena, oko 50, iskusna voditeljica petnaestak uspješnih projekata globalnih kompanija, dolazi na coaching i kaže da nešto nedostaje. Karijera joj je uspješna, no, problem vidi u visokom menadžmentu koji donosi odluke, dok ljudi iz tima, koji su bliži projektu, nemaju priliku i vremena svojim idejama i rješenjima utjecati na projekt, pa je doprinos tima sveden na minimum. To ju frustrira. S prethodnim iskustvom u socijalnom radu, zahvaljujući svojoj iskrenoj brizi i potrebi da pomaže ljudima, ali i s prirodom osobe koja je odgojena u internacionalnom okruženju vojno aktivne obitelji, tijekom coachinga uviđa da je pravi problem vođa u njoj, problem fixer pa i control freak koji misli da delegira, a u stvari strukturira i upravlja. Želi promijeniti postojeće stanje, želi dodanu vrijednost, želi stvoriti promjenu u vođenju projekata, a ne samo rješavati probleme. Kako orkestrirati projekt i ljude u njemu, njezino je pitanje. Kako pomiriti dva aspekta istog problema: spriječiti dominaciju senior menadžmenta i aktivirati doprinos drugih osoba na projektu? Kako delegirati, a ne dominirati, upravljati, a ne kontrolirati? Kako stvoriti partnerstvo umjesto upravljanja? Kako promijeniti dinamiku projektnog tima? Kako da se u njoj pomire socijalni radnik i menadžer? Da budu partneri.
Coaching je skup specifičnih metoda usmjerenih na razvoj pojedinaca i timova. U privremenom profesionalnom odnosu coach klijentu pomaže u postizanju izvrsnih rezultata u njegovoj karijeri, organizaciji i životu. U procesu coachinga klijent produbljuje vlastito učenje, kreira vlastite rezultate i unaprjeđuje kvalitetu svoga života.
Potreba za coachingom neprestano raste. To je jedna od najbrže globalno rastućih profesija, a dok su mnogi lideri u prošlosti tajili da imaju coacha, danas to postaje čak znak prestiža.
Ni ljudi, ni organizacije, ni komunikacija, ni društvo, nisu isti kao prije trideset godina. Nije niti coaching.
Što se mijenja u coachingu budućnosti?
Coaching prestaje biti razvojna disciplina jednog pojedinca ili organizacije.
Coach je klijentu partner. Oni zajednički sudjeluju u coachingu, a njihov odnos je u službi drugih koji su uključeni u promjenu – kolege i prijatelji, klijenti i budući klijenti, obitelj, organizacija, struka, sektor, drugi sektori, svjetski poredak, ekologija.
Coachingu više nije cilj samo osobni razvoj klijenta. Coach i klijent kada stupaju u odnos odgovaraju za posljedice za sve uključene u sustav. Dapače, u sobu direktno uvode glas dionika.
Stoga, u razgovoru s osobom iz gornjeg primjera coach postavlja pitanja poput:
Pričajte mi o sebi.
Što vam je zaista važno u životu?
Kome i kako služi vaš posao?
Da su vaše kolege s posla tu, što bi rekli?
Što bi rekli svi direktno ili indirektno uključeni ljudi da je naš zajednički zadatak koji trebamo odraditi na ovom coachingu?
U budućnosti, za pet godina, što biste promijenili, gdje želite ostaviti trag? Kako bi izgledao uspjeh?
U budućnosti, što biste mogli zažaliti da niste odradili danas u našem zajedničkom coachingu?
Kada bi svi na koje utječe ovaj coaching bili u sobi, što bi oni cijenili u našem zajedničkom radu i koji bi nam izazov oni postavili?
Kroz coaching pojedinca sklapamo ugovor s čitavim sustavom različitih dionika i slušamo povratnu informaciju na naše coaching partnerstvo od tog šireg sustava. To je sistemski coaching.
Coachevi budućnosti ne vježbaju empatiju i suosjećanje samo prema klijentu i njegovoj priči, već baš za svakoga i svaki sistem koji se spominje u njihovoj priči.
Coaching budućnosti u obzir uzima i način kako dolazi do promjene. Klijentov „aha“ efekt i obećanje na akciju više nisu dovoljni. Ako bi akcija izostala, obično bi se reklo da klijent da nije bio dovoljno motiviran.
Sistemski coaching za budućnost traži otjelovljenje – somatske promjene koje konceptualno pretvaraju u akciju (embodiment coaching). Izrazitu pozornost pridaje jeziku koji se koristi, humoru i tijelu.
Reci sada što ćeš reći visokom menadžmentu na sastanku. Tako nastaje pomak – osobni i sistemski pomak. Slušaj tijelo, osjeti ritam, pomak u klijentu.
U svojih tridesetak godina coaching je učinio puno – postao je najpopularnija disciplina u razvoju lidera, dobio je izvrsne ocjene od onih koji su ga koristili, kažu da su samopouzdaniji, bolje emocionalne inteligencije i vještina u upravljanju odnosima, vode organizacije i upravljaju kao coachevi. Coachevi imaju superviziju, a raste potreba za timskim coachingom. U nekim zajednicama, čak i na nacionalnoj razini, prepoznata je njegova vrijednost i prestaje biti dostupan samo šačici privilegiranih.
Coaching se mijenja. Coach i klijent su partneri. Njihovo partnerstvo zajednički služi potrebama cjelokupne organizacije, svih njezinih dionika i šire zajednice. Cilj coachinga nije samo osobni razvoj nego dodana vrijednost za sve. „Što ga je učinilo uspješnim u zadnjih trideset godina, nije ono što je potrebno za trideset godina koje dolaze“*.
* Peter Hawkins: Systemic Coaching: Delivering value beyond the individual, WBECS Full Summit 2018, 16. svibnja 2019.
